KRALJEVNA NA
ZRNU GRAŠKA
ZRNU GRAŠKA
Jednom davno živio je princ koji se želio oženiti kraljevnom. Morala je biti prava pravcata kraljevna. Putovao je cijelim svijetom u potrazi za njome, ali nigdje je nije uspio pronaći. U svijetu je u ono doba bilo mnogo kraljevni, no teško je bilo provjeriti koja je od njih zaista prava. Uvijek mu se činilo da nešto nije kako treba. Tako se uvijek iznova vraćao tužan u svoj dvorac. Jedne večeri naglo se sručila velika, strašna oluja. Munje su sijevale kroz mrak, gromovi pucali, a kiša je padala kao da nikada neće prestati. Odjednom se začulo snažno kucanje na vratima dvorca. Stari kralj krenuo je vidjeti tko u to doba, po takvom nevremenu, dolazi u goste. Pred vratima je stajala kraljevna. Jao, u kakvu li je stanju bila onako pokisla! Voda joj se cijedila niz kosu i odjeću. Slijevala se niz njezine nožice u cipele pa ponovno izlazila na pete cipela. No djevojka je tvrdila da je prava kraljevna. – Pa, vidjet ćemo mi to uskoro – pomislila je stara kraljica. Nije prozborila ni riječi, već je otišla u odaju, uzela posteljinu te pod madrac stavila zrno graška. Potom je stavila na krevet još dvanaest madraca, a na njih dvanaest plahti. Princeza je na tome morala ležati cijelu noć. Ujutro su je domaćini priupitali je li ugodno provela noć i odmorila se. – Oh, vrlo sam loše spavala! Jedva da sam oči sklopila. Bila sam budna gotovo cijelu noć. Tko bi znao što je u onom krevetu, ali ležala sam na nečemu tvrdome, tako da mi je danas tijelo puno modrica. – To je strašno! – odgovori princeza umorno. Domaćini su istoga časa shvatili da pred njima zaista stoji prava kraljevna, jer je ispod dvanaest plahti i dvanaest madraca osjetila zrno graška. Nitko osim prave pravcate kraljevne ga ne bi mogao osjetiti! Princ se tako sav presretan oženio kraljevnom za kojom je dugo čeznuo. Zrno graška na kojemu je kraljevna provela tešku noć izloženo je u muzeju kako bi ga mogli vidjeti svi koji požele.
