ŽIR I KESTEN
(PRIČA O GODIŠNJIM DOBIMA)
(PRIČA O GODIŠNJIM DOBIMA)
Dva susjeda u šumi Veliki lug godinama su živjela mirno i zadovoljno. No jednoga su se dana počela prepirati. Prepirku je započeo kesten Sven, sav razdragan povikavši žiru: „Žirko, dragi prijatelju, priznaj da je jesen najljepše godišnje doba.“
„Pa kako si to zaključio?“ mirno će Žirko.
„U jesen sve lišće zažuti, otkine se s grana te spusti ispod stabala, a zatim razleti na sve strane. I sve u prirodi dobije zlatnu boju.“
„U pravu si“, složio se Žirko.
„I druga godišnja doba jednako su lijepa, no nijedno kao jesen“, nije odustajao kesten Sven.
„Hajde, uvjeri me u to“, nasmije se Žirko i nastavi: „Jesen je lijepa jer donosi boje, kao i kišu koja obnavlja potoke, rijeke i jezera. No zima svima donosi radost, najviše djeci koja se sanjkaju i prave snjegoviće. A i vrijeme je darivanja koje svako dijete željno iščekuje.“
„A ljeto je“, nastavi Žirko, „vrijeme praznika, kupanja u moru, jezerima i potocima. Ljeto je vrijeme slatkih trešanja i lubenica, smokava… Tko bi sve nabrojao koliko nam samo stigne tada slatkog voća.
Dok proljeće pak zazeleni livade, daruje nam cvijeće i rascvale krošnje. Vraćaju se i ptice selice, sve oko nas radosno je i zaigrano. Ja to najbolje znam jer sam žir i cijelu godinu sa svoga stabla promatram godišnja doba. A ti, kestenu Sven, stižeš samo u jesen pa ti je zato najdraže godišnje doba.“
Sven ga zadivljeno pogleda: „Dragi prijatelju, u pravu si. Godišnja su doba baš kao zaigrana djeca koja držeći se za ruke razdragano plešu cijelu godinu“, veselo će kesten i u ritmu valcera, uživajući u jeseni, krene prema kraju šume.
„Pa kako si to zaključio?“ mirno će Žirko.
„U jesen sve lišće zažuti, otkine se s grana te spusti ispod stabala, a zatim razleti na sve strane. I sve u prirodi dobije zlatnu boju.“
„U pravu si“, složio se Žirko.
„I druga godišnja doba jednako su lijepa, no nijedno kao jesen“, nije odustajao kesten Sven.
„Hajde, uvjeri me u to“, nasmije se Žirko i nastavi: „Jesen je lijepa jer donosi boje, kao i kišu koja obnavlja potoke, rijeke i jezera. No zima svima donosi radost, najviše djeci koja se sanjkaju i prave snjegoviće. A i vrijeme je darivanja koje svako dijete željno iščekuje.“
„A ljeto je“, nastavi Žirko, „vrijeme praznika, kupanja u moru, jezerima i potocima. Ljeto je vrijeme slatkih trešanja i lubenica, smokava… Tko bi sve nabrojao koliko nam samo stigne tada slatkog voća.
Dok proljeće pak zazeleni livade, daruje nam cvijeće i rascvale krošnje. Vraćaju se i ptice selice, sve oko nas radosno je i zaigrano. Ja to najbolje znam jer sam žir i cijelu godinu sa svoga stabla promatram godišnja doba. A ti, kestenu Sven, stižeš samo u jesen pa ti je zato najdraže godišnje doba.“
Sven ga zadivljeno pogleda: „Dragi prijatelju, u pravu si. Godišnja su doba baš kao zaigrana djeca koja držeći se za ruke razdragano plešu cijelu godinu“, veselo će kesten i u ritmu valcera, uživajući u jeseni, krene prema kraju šume.
